Vrlo često na Internetu možemo pročitati članke o psima, njihovim pothvatima i pustolovinama, pitajući se jesu li istinite. Danas vam donosim istinitu priču o psu koji je na svijet došao 10. listopada davne 1923. godine, na farmi u blizini grada Odate u Japanu.
Hidesaburō Ueno, profesor na tokijskom sveučilištu, udomio ga je kada je imao samo dva mjeseca. Pas je odrastao okružen ljubavlju i svakog je dana pratio svog vlasnika sve do željezničke stanice Shibuya, odakle je profesor odlazio na posao. Nakon što bi ga ispratio, Hachiko se vraćao kući, a poslijepodne, oko 17 sati, ponovno bi se vratio na željezničku stanicu gdje je strpljivo čekao vlak u kojemu će stići njemu najdraža osoba.
To je bila njegova svakodnevnica sve do kobnog 21. svibnja 1925. godine kada je Hidesaburō preminuo uslijed moždanog udara, a Hachikovo se čekanje pretvorilo u godine nadanja. Naime, narednih devet godina, devet mjeseci i 15 dana on je strpljivo i neumorno čekao povratak svog voljenog vlasnika. Prolaznici su ga svakoga dana pozdravljali i donosili mu hranu.
Dočekavši starost od približno 12 godina, Hachiko je 8. ožujka 1935. pronađen mrtav na ulici u Shibuya. Njemu u čast napravili su brončani kip u kolovozu 1948 godine.
Na temelju ove dirljive priče o ljubavi i vjernosti snimljen je i film „Hachi: A Dog’s Tale“ koji će vas, vjerujem, rasplakati.
Napisala: Samanta Duvnjak