Novopečeni putopisac, Tomislav Perko oduševio me svojim slobodnim načinom života i stopiranju po svijetu nakon što je napustio posao brokera i studiranje. Kao broker upao je u velike dugove na početku krize 2008. godine te odlučio odustati od svog dotadašnjeg života. Prošlog sam ljeta u ruke uzela njegovu knjigu „1000 dana proljeća“ i proživjela sam svaku stranicu, rečenicu i riječ. Knjiga napisana dozama humora, ironije i daškom provokativnosti osvojila me nakon samo par stranica. „Lov na sunce“, kako on voli nazivati svoje putovanje, potaklo me na razmišljanje o zatvorenom životu ljudi u današnje vrijeme. Zabilježene stranice pune su nadahnuća, života i slobodno mogu reći da je to najbolja knjiga koju sam pročitala u posljednje vrijeme. Sredinom rujna saznala sam za Perkovo predavanje u mom gradu, uzbuđenje je raslo iz dana u dan. Odbrojavala sam dane do tog 22. listopada 2015. godine, kada sam konačno shvatila da ću upoznati čovjeka koji mi je promijenio pogled na život. Čim sam sjela u dvoranu osjetila sam navalu osjećaja, nelagode, uzbuđenosti i treme. Razmišljala sam kako započeti razgovor s njim, a da ne bude dosadno. Skupila sam hrabrosti, kupila knjigu, dobila posvetu i napravila intervju puna adrenalina.
Kako ste se odlučili krenuti na prvo putovanje autostopom?
Cimer i ja smo već neko vrijeme ugošćivali strance preko Couchsurfinga u svom stanu. Gotovo svakog dana u dnevnom boravku imali smo ljude koji su živjeli svoje snove, ljude koji su putovali. Njima se u očima vidjelo da rade što žele, nisu bili ograničeni navikama i rutinom na koje nas tjera društvo. Ta je ekipa bila puna razumijevanja i bez mržnje i predrasuda, prihvaćali su sve, isijavali su srećom. Živjeli su život najbolje kako su znali, a ja sam se zapitkivao mogu li mi oni biti inspiracija.
Možete li pojasniti što je to Couchsurfing i zašto je tako poseban da ga sve više ljudi koristi u današnje vrijeme?
Couchsurfing je web stranica na internetu, dostupna svima, koja omogućava „surfanje“ tj. besplatan boravak kod stranaca. Ljudi koji ugošćavaju ostale često imaju krevet, kauč ili samo pod, ima svega. Ipak, avanturisti kao putnici nisu zahtjevni. Čari CS-a su upravo te što je besplatan, upoznate fenomenalnu ekipu, a najvažnije je to što upoznate destinaciju iz totalno druge perspektive – osjećate se kao lokalac, a ne turist.
Koje vam je bilo prvo putovanje s malim novčanim iznosom i autostopom?
Prvo putovanje, potaknuto upravo couchsurferima koje sam ugošćavao, bilo je u Sofiju. Upoznao sam ekipu koja je par tjedana prije toga boravila kod mene i dogovor je pao da malo zamijenimo uloge. Smještaj sam imao upravo kod novopečenih prijatelja, a šef bara u kojem sam radio dao mi je nešto novaca kako bi se odmorio od posla. Krenuo sam s prisutnim strahom, nervozom, ruksakom i kartonima na kojima je pisalo: Slavonski Brod, Beograd, Niš i Sofija.
Kakva je bila podrška prijatelja i obitelji?
Normalno je da se ljudi kojima ste okruženi brinu za vas, pogotovo obitelj. Nisu baš bili zadovoljni što sam se odlučio za ovakvu vrstu putovanja. No, sa majkom sam imao dogovor da joj se javim svaki dan kako bi bila sigurna da sam živ i zdrav. Ako se držite dogovora, sve će biti u redu.
Biste li preporučili autostopiranje i couchsurfing svima ili smatrate da je taj način putovanja samo za one malo hrabrije?
Mislim da nije uopće potrebna hrabrost za takve stvari, već samo odlučnost. Ja sam sebe ne smatram hrabrom osobom, ljudi samo trebaju znati da postoje alternativni načini putovanja. Tako da, ako nemaju novca i spremni su malo posložiti svoje prioritete, nema ništa loše u probavanju CS i autostopa. Naravno, treba uvijek biti pažljiv i koristiti zdrav razum.
Koja je oprema potrebna kod takve vrste putovanja?
Pa… uzimaju se osnovne stvari. Potrebne su rezervne hlače, par majici i mala torbica s higijenskim potrepštinama. Ako želite, naravno, možete uzeti i punjač, laptop, mobitel i fotoaparat te punjače za te uređaje, mjesta za sve to u ruksaku će biti. Sve je minimalno.
Odakle je došla ideja za pisanje knjige?
Sasvim slučajno, malo sam se umorio od putovanja i htio se stacionirati na jednom mjestu. Cura i ja smo pronašli divno mjesto na obali Ekvadora i kako smo imali puno vremena, a malo toga za raditi, odlučio sam se posvetiti pisanju knjige. Nisam se namjeravao vratiti kući prije nego ju završim. Djelovalo je motivirajuće te je nakon pet mjeseci knjiga bila gotova, a mi spremni za povratak kući.
Knjigu niste izdali kod izdavača jeli tako? Kako je na kraju knjiga ugledala svijetlo dana?
Istina je, da. Mogao sam se odlučiti za lakši put, preko izdavača, ali sam naposljetku odlučio sve napraviti sam. Izradio sam Crowdfunding kampanju i ponudio ljudima da kupe moju knjigu prije nego je uopće izdana te samim time doprinesu pokrivanju samih troškova izdavanja. Nakon nekog vremena, kad sam imao dovoljno sredstava, izdao sam ju. Ubrzo nakon izdavanja krenuo sam putovati Hrvatskom i okolnim zemljama, održavajući predavanja i promovirajući knjigu u istovremeno.
Recite nam nešto više o Crowdfunding-u.
To je blog za financiranje ideja ljudi iz cijelog svijeta. Zapravo, tamo ljudi izlažu svoje ideje i prikupljaju novčane priloge za ostvarivanje istih. Moglo bi se reći da je to alternativni način financiranja koji je nastao izvan tradicionalnog financijskog sustava.
Kako ste došli na ideju za putovanje na Novi Zeland, s obzirom da ste prije putovali autostopom i CS-om?
Iskreno, malo mi je dosadilo kretanje. Htio sam se smiriti na jednom mjestu, s vremenom ti dođe previše upoznavanja ljudi, stalnog prepričavanja svoje priče koja je uvijek ista. Čuo sam puno zanimljivog o toj dalekoj zemlji pa je odluka pala jednostavno i na neodređeno. To je putovanje na kraju trajalo 7 mjeseci.
Koji vam je najupečatljiviji događaj kad se sjetite svih putovanja?
Kada se idem prisjećati svega što sam prošao u glavi mi se vrte mnoge slike. Ipak, nekako se prvo sjetim stopiranja broda, nisam mislio da je to moguće. Boravio sam više dana na tom brodu kad sam plovio preko Indijskog Oceana. Pomagao sam i pri raznim poslovima na brodu kao uzvrat za prijevoz. Radio sam svašta, prvih par dana sam kuhao dok posada nije shvatila da to nije bila baš najpametnija odluka, kasnije sam spuštao i dizao jedra, sidra, čistio i slično.
Poruka za kraj?
Samo jedno: Slijedite svoje snove!
Napisala: Antonela Cerovac