Dramska skupina i Županijska Smotra LiDraNo – Nije važna pobjeda, prekrasan je razvojni stvaralački put

 

Zašto volim dramsku skupinu? Je li moja odluka da se priključim toj izvannastavnoj aktivnosti bila ispravna? Imam li hrabrosti stati pred publiku? Pitanja su se rojila u mojoj glavi…

Svi smo mrvicu odrasli. Imamo mnogo novih prijatelja. Njegujemo duh zajedništva i nitko nije zakazao na sceni. Već mi nedostaju sati i dani provedeni na pozornici. Tko će dočekati sljedeću godinu.

15. veljače 2018. otputovali smo u Pulu na Županijsku Smotru LiDraNo. Krenuli smo iz Buja već vidno uzbuđeni i veseli. Kad smo stigli u Pulu imali smo malo slobodnog vremena za pojesti i odmah su krenule pripreme. Razgledali smo dvoranu, razmjestili rekvizite, probali predstavu. Nervoza je postepeno rasla.

Uslijedili su okrugli stolovi za literarne, radijske i novinarske uratke. Pozorno smo poslušali upute izbornika i željno iščekivali rezultate. Jako smo se veselili kada su nam rekli da je naša Mia Pejić predložena za državnu razinu literarnim radom i  Lara Guzić novinarskim radom. Zaista je bila velika konkurencija i nije lako ući u uži krug, treba napraviti nešto s čime ćeš biti najbolji u županiji. Nažalost radio drama „Saga o taštini“ nije predložena za dalje. Tko nije sudjelovao u okruglim stolovima, gledao je osnovnoškolske predstave. Vrlo je zanimljivo promatrati druge učenike na sceni, uvijek možeš nešto naučiti.

Nakon osnovnoškolskih predstava imali smo malo vremena za razmještaj i namještanje scene. Uslijedili su nastupi srednjih škola. Nekoliko samostalnih i skupnih scenskih nastupa prethodilo je našoj predstavi. Lijepo smo se obukli i pripremili rekvizite, pokušavali zaboraviti na tremu i smiriti se. Naša nas je mentorica hrabrila i poticala. Kroz glavu su nam prolazili sati i sati proba koji su prethodili ovom nastupu. Uvijek razmišljamo da nismo dovoljno spremni i da još jedna proba ne bi škodila. Prozvali su nas i  krenuli  smo s predstavom, svi smo se lijepo snašli i razigrali po sceni, svi su odlično odglumili svoje dijelove. Zastali smo u strahu kad je Moniki iz ruke ispala košara, ali ona se odlično snašla i nastavila igrati ulogu. Bili smo jako zadovoljni i ponosni izvedbom. Naša dramska skupina zove se „Televižor“ a predstava koju smo odglumili nosi naziv „Selo gori, a učiteljica se češlja“.

Dvije predstave nakon nas, glumila je naša učenica i prijateljica Gloria Verunica sa samostalnim nastupom. Nakon svih nastupa sačekali smo komentar državnog izbornika M. Kovača koji nam je svečano objavio da smo prošli u uži krug, da smo među najboljima u Istri i da smo predloženi za državnu smotru. Nažalost biraju samo dvije predstave na tri županije. Izbornik Kovač je za našu predstavu rekao da je jako humoristična, da se vidi kako volimo glumu i da se ludo zabavljamo zajedno.

Nakon komentara državnog izbornika bili smo jako ponosni jedni na druge, veselili smo se i čvrsto odlučili da naše druženje ovdje ne završava. Nije nam više ni bilo toliko važno hoćemo li otići na državnu smotru, bilo nam je jedino bitno da se nastavimo zajedno zabavljati na sceni i po školskim hodnicima.

Moramo zahvaliti našoj mentorici Dunji  Janko koja je uvijek iskrena i uvijek nam uputi  dobar savjet i komentar kako bismo postali bolji. Imala je puno posla s nama jer se uopće nismo poznavali, kad smo se prvog dana pojavili na izvannastavnoj aktivnosti „Dramska skupina“. Na svemu smo joj jako zahvalni. Satima nas je promatrala i danima pisala predstavu krojenu po našim željama, a najzahvalniji smo joj jer nas je vodila u MC Donald’s  gdje smo se zasluženo najeli nakon županijske smotre.

Ovaj LiDraNo ćemo pamtiti kao jedno prekrasno iskustvu, stekli smo prekrasne prijatelje i ludo se zabavili. Najviše od svega nas veseli što smo se sprijateljili a prije se nismo niti poznavali. Jedva čekam nadolazeći LiDraNo…

Nico Celić i Erik Vukotić, 1.b