Završili smo i drugi modul edukacije tehnika prve pomoći koju su za djelatnike naše škole organizirali i održali djelatnici volonteri Gradskog društva Crvenog križa Buje. Ovog puta smo učili kako pomoći osobi pri gušenju, osobi koja pati od alergije, osobi koja boluje od dijabetesa i to u slučaju hipoglikemije i hiperglikemije te kako pružiti prvu pomoć i prepoznati znakove moždanog i srčanog udara. I ovog puta su nam učitelji bili naši bivši i sadašnji učenici, volonteri Crvenog križa.
Pitali smo učenike kako im je bilo u ulozi „profesora“, jesu li imali kakvih poteškoća u toj ulozi te kakvi su profesori kad su u ulozi učenika. Po čemu su slični, a po čemu se razlikuju od srednjoškolaca. Naša vrijedna Gloria Verunica rekla nam je da se nije osjećala kao profesorica niti je svoje profesore doživljavala kao svoje učenike, već je bila usmjerena k svome cilju, a to je da im prenese svoje znanje. Osjećala se ugodno kao i u ostalim prilikama u kojima je nekoga podučavala onome što zna. Važno joj je bilo da profesorima ne bude neugodno što ih netko toliko mlađi podučava tako važnim znanjima i vještinama. Nada se da su zapamtili ono čemu su ih učenici podučavali te da su profesori zadovoljni njihovim radom.
Na pitanje o tome kakvi su profesori kad su u ulozi učenika, Gloria odgovara da su neki bili ozbiljni i pozorno slušali, dok su se drugi ponašali poput srednjoškolaca. No ipak smatra da se profesori razlikuju od učenika jer su odrasli i znaju u kojim situacijama trebaju biti ozbiljni. Gloria je zadovoljna svojom izvedbom na edukaciji no smatra da bi edukaciju trebalo još dopuniti dodatnim sadržajima koji se nisu stigli odraditi u ovih nekoliko sati edukacije. Svjesna je da nastavnici imaju puno obveza i zahvalna im je što su izdvojili dio svog vremena kako bi se priključili ovoj edukaciji jer su i učenici volonteri koji su ih podučavali izdvojili svoje slobodno vrijem upravo za njih.
Jurici Sambolcu bilo je zanimljivo zamijeniti uloge s profesorima. Bilo mu je pomalo čudno jer nije navikao na obrnute uloge kao ni profesori. Svidjelo mu se ovo, za njega novo, iskustvo. Poteškoća nije imao jer se osjećao opuštenim a i profesori su bili opušteni što mu je pomoglo u radu s njima. Drago mu je da je imao priliku nešto pokazati svojim profesorima i podučiti ih onomu što zna.
Kaže da su profesori u ulozi učenika bili poslušniji od srednjoškolaca po čemu se znatno razlikuju od njih. Smatra da je najveća razlika između učenika i profesora ta što su profesori svi djelovali zainteresirano i to mu se svidjelo. Zaključuje da, baš zbog svoje zainteresiranosti i poslušnosti, profesori nemaju nikakvih sličnosti s učenicima.
Melisa Bulić izjavljuje da joj je u ulozi profesora bilo „top“. Jako joj se svidjelo što su nastavnici trebali slušati njih, učenike, dok ih podučavaju. Poteškoća nije imala jer su svi nastavnici pokazali zainteresiranost za ono što im je objašnjavala. Kaže da su se nastavnici dobro snašli u ulozi učenika te da se svojim ponašanjem u situacijama učenja razlikuju od njezinih kolega srednjoškolaca.
A što kažu profesori? I njih smo pitali da nam iznesu svoje dojmove. Profesor informatike nam je izjavio sljedeće: „Zanimljiva je situacija biti u obrnutom položaju i biti podučavan od strane svojih učenika. U prvih par minuta bio sam svjestan lagane treme koju su učenici imali, no nakon toga sam imao dojam da me podučava iskusan predavač i demonstrator. Učenici su nam u ovoj situaciji slični po tome što su, kao i mi, imali želju prenijeti znanje. Ovakve edukacije su izvrsna prilika za obnavljanje i proširivanje znanja o nečemu što je korisno i bilo bi dobro da ta znanja posjeduju svi ljudi. Osjećam se zadovoljno nakon završene edukacije jer sam svjestan da je to bilo pametno utrošeno vrijeme. Smatram da bi ovakve edukacije trebale biti održane u svim javnim službama i institucijama.“
Svoje je dojmove s edukacije s nama podijelila i profesorica biologije i kemije: „Ponovno se vratiti u školske klupe i „postati učenik“, uz mentorstvo vlastitih učenika, bilo je zanimljivo iskustvo. Mislim da je učenička uloga zahtjevna, ali i zanimljiva i zabavna. Naši učenici imaju potencijala i vrline koje su imali priliku pokazati tijekom ove edukacije. Povjerenje ukazano našim učenicima u ulozi nastavnika je svakako opravdano. Uživala sam u druženju na radionici. Lijepo, ugodno i poučno. Voditelji odlično vode radionice. Jako edukativno i puno praktičnih primjera koje ću moći primjenjivati.“