INTERVJU – PROFESOR TOMISLAV PERNJAK

Još jedna uzbudljiva školska godina je pred nama, a mi smo se ponovno uhvatile posla kako bismo vam predstavile naše profesore. U prvom je ovogodišnjem intervjuu na pitanja naših učenika odgovorio profesor Tomislav Pernjak koji, nažalost, napušta Školski brijeg radi premještaja u drugu školu. Iako će svima nedostajati ovaj domišljati matematičar i fizičar osebujne naravi, od srca mu želimo puno sreće u novoj radnoj sredini!

  • Kako biste opisali iskustvo rada u Gortanu?
  • Pa moram priznati da sam se osjećao vrlo ugodno, učenici su prva liga, kolektiv je ugodan, a i među jednima i drugima ima dovoljno originalnih jedinki koji ti mogu uljepšati dan. Dakle, bilo je odlično.
  • Kako to da ste odlučili postati profesor matematike i fizike?
  • Zapravo sam nakon srednje škole bio potpuno neodlučan, jer mi je sve išlo od ruke. Na nagovor roditelja sam upisao FER i ubrzo zaključio da ja jednostavno neću sjediti za računalom 10 sati. Nakon toga sam radio tri godine i jedno jutro nazvao pok. prof. Cvetana Jardasa na riječkom Filozofskom fakultetu: “Je l’ imate još slobodnih mjesta na matematici-fizici?”….znam da izgleda glupavo, ali iz današnje perspektive, cijeli sam život znao da ću na neki način raditi u prosvjeti, ili s ljudima barem. Nekako mi bedasto provest radni vijek za nekim strojem ili stvari.

Vrlo važna fotka. Ovaj u bijelom je moj đed Marko, ova desno baka Kata…u prvom planu je mašina za mljevenje mesa. Ova fotografija objašnjava mnogo toga u mom životu.

  • Koliko vremenski putujete na posao?
  • Sada cca 30 sekundi, ali do pred koji dan 1 sat i 25 minuta s kavom u Buzetu, relativno poštujući prometne propise 🙂
  • Jeste li ikad razmišljali o premještaju ?
  • Jesam, ali nisam silio…jedini razlog je putovanje.
  • Što mislite o učenicima kojima predajete?
  • Pretpostavljam o Gortanovcima. Pa budući da sam imao prilike raditi i u drugim školama, čini mi se da je mentalno zdravlje naših učenika iznad državnog prosjeka. Ne želim nikoga uvrijediti, ali činjenica je da je tolika koncentracija normalnih, slobodnih i zapravo vrlo realnih ljudi danas rijetkost u onome što zovemo “gradskim sredinama”. Možda se varam, ali što ćemo sad…odlični su.
  • Jeste li modno osviješteni?
  • Ja sam modno onesviješten.
  • Koliko godina predajete?
  • Cca 10 godina i nešto sitno.

Boca je majka.

  • Jeste li ikada pomislili da biste voljeli predavati neki drugi predmet? Koji?
  • Pa i ne. Mislim, mogao bih raditi još puno drugih stvari u životu. Točnije, većinu onoga što sam želio raditi, kao zanimanje, ja sam i radio. Dakle, do daljnjeg, što se škole tiče matematika i fizika, pa dok ide…ali život je pun iznenađenja, planiram još puno toga: želim napraviti cirkus fizike, želim raditi unikatni namještaj i želim, kad ostarim, imati svoj jazz band. Je l’ dosta?
  • Bavite li se nekim sportom?
  • Ne bih o tome, hahahaha…nijedan sport kojim se bavim nije olimpijski, hahahaha J
  • Volite li više sport ili umjetnost?
  • Svakako umjetnost, ponajviše glazbenu umjetnost.
  • Što ste u horoskopu, vjerujete li u njega?
  • Škorpion, a načelno ne vjerujem. Horoskop vjerojatno donekle opisuje pojedine crte ličnosti, a sve dalje od toga smatram zabavom. Osim toga, ne bih volio da mi neki astrolog predvidi dan kada će mi cigla pasti na glavu. Neka to bude iznenađenje.

Tata i ja. Tehniciranje na mješalici. Veš se suši, gradi se kuća …. socijalizam.

  • Kakvu glazbu volite slušati?
  • Uh, ovo je teško pitanje. Dakle, uglavnom slušam sve tipove glazbe, ali preferiram onu glazbu koju sviraju ljudi, a ne strojevi. Danas uglavnom slušam jazz …. i da, cajke ne slušam, to nije glazba.
  • Jeste li tip za izlaske ili vikende volite provesti kod kuće?
  • Recimo da sam tip za po kući i oko kuće, volim prirodu tako da često odlazim na nekakve izletiće, volim kino, kazalište, dobar koncert … klasični izlasci, kafići, noćni život i to … dodijalo mi, ostario sam … mora da je vrijeme za penziju 🙂
  • Imate li neki moto u svom životu?
  • Imam ih nekoliko, ovisno o raspoloženju, ali uvijek vrijedi: “Nije bogat koji puno ima, nego koji malo treba.” I svakako: “Strpljen spašen.”

Bez komentara.

  • Što biste željeli poručiti današnjoj mladeži?
  • Vidio sam neki dan dobar citat, ne znam čiji je, ide otprilike ovako: “Previše je sirote djece na ovome svijetu, kojima osim novca roditelji ništa drugo nisu znali dati” …. uglavnom … ne podcjenjujte ljude, ne podcjenjujte znanje, ugasite mobitele barem nekoliko sati svaki dan i odite u prirodu. Sve je tu.
  • Volite li igrati društvene igre?
  • Samo sa svojim klincima.
  • Imate li kućnog ljubimca?
  • Imam dva psa, Rony i Rea.
  • Jeste li romantični?
  • U ljubavi da, vjerojatno, u životu baš i ne. Poprilično sam prizemljen lik.
  • Koje bi bilo vaše umjetničko ime?
  • Pa koristim, nije originalno, već ukradeno Vincent E. Kurtz, a razlog ne leži u melodičnosti njegovog prezimena, već u sljedećem citatu: “They train young men to drop fire on people. But their commanders won’t allow them to write ‘f**k’ on their airplanes because it is obscene. ” …. jednostavno mislim da je previše licemjerja, ponekad je i skrivanje iza umjetničkog imena licemjerno, pa mi se ovo čini najprimjerenije…hahaha 🙂

Ne vjerujem u djeda Mraza.

  • Koje vrste filmova volite?
  • Uglavnom sve, ali najčešće uzmem nekog glumca i onda odgledam cijelu njegovu filmografiju. Doduše, to sam češće činio prije, danas nešto manje. Inače, obožavam redatelje Menzla, Almodovara i, pogotovo u početku, Tarantina…ma sve gledam. Inače najdraži filmski citat mi je iz Menzlova filma: “Selo moje malo”…kaže: “Bog je od tebe htio stvorit konja, ali se u zadnjem trenutku predomislio”….često ga se sjetim prilikom vlastitih introspekcija, hahaha 🙂
  • Volite li čitati knjige? Koja vam je najdraža?
  • Čitam poprilično, ali najmanje ono što zovemo literaturom, točnije čitam neselektivno…sve što mi dođe pod ruku. Imam puno dragih knjiga i teško mi je imenovati najbolju, volio sam Hessea, Eca. Moja najdraža knjiga nije “Mali princ”.

Ja sam onaj kraj Bernulija (lijevo). Već smo tada bili kolege.

  • Što je za vas smisao života?
  • Naziv filma, hahaha 🙂 …. živi i pusti druge da žive, recimo.
  • Što biste preporučili dečkima: kako zavesti curu?
  • Malko sam zahrđao po tom pitanju…uglavnom treba biti ono što jesi, pa ako se ćapa, ćapa…ako ne ne. A ča sad?
  • Kada vidite crvenu boju na što vas prvo asocira?
  • Na pjesmu “Crveno je boja ljubavi” i film “Kako je propao rokenrol” … dakle, na Anicu Dobru (glumica) pretpostavljam.
  • Koja je vaša najveća mana?
  • Imam mnogo mana i teško se mogu odlučiti za najmiliju…

Kupoprodaja … negdje tu je i kolega Milijan B.

  • Što biste željeli promijeniti na sebi?
  • E sad, što se babi snilo. Nikada nisam razmišljao na taj način, barem ne na fizički dio svojega “JA” – takav sam kakav sam, my way or highway. Što se mentalne strane tiče, duhovne naime, pa to radim svaki dan, mijenjam sve što mi se ne sviđa…mislim da se to zove djelomično sazrijevanje, a djelomično duhovni rast … sazrijevanje ti kao dođe samo po sebi, a duhovni rast ti dođe kad upadneš u nevolje…ili ne dođe…ahahaha… znači trudim se…hahaha 🙂

Napisale: Martina Tarandek i Monika Damijan