Kako to da ste se zaposlili u Srednjoj školi „Vladimir Gortan“ Buje?
Zaposlila sam se u školi prije 16 godina. Prije toga radila sam u turizmu u Plavoj Laguni u Poreču, a nakon toga u vlastitom kafiću i restoranu. Nakon smrti moga supruga odlučila sam potražiti posao u školi, budući da sam završila studij engleskog i talijanskog jezika. Tako sam došla u školu još „davne“ 2001. godine. Davne ne po broju godina, već po mnogobrojnim velikim promjenama i u načinu rada u školi i u znanju i ponašanju učenika prema nastavnicima i školskim obavezama. Normalno je da se vremena mijenjaju, a s time i nove generacije mladih što zahtijeva od nastavnika više razumijevanja i prilagođavanja, a i dodatnog napora.
Bavite li se nekim hobijem u slobodno vrijeme?
U slobodno vrijeme volim čitati te često posuđujem knjige iz Gradske knjižnice u Umagu. Uvijek odabirem dvije ili tri knjige raznih žanrova te čitam prema raspoloženju, od onih laganijih za opuštanje do ozbiljnijih tema uglavnom političkog sadržaja kao što su knjige novinarke Naomi Klein i Lilli Gruber vezane za ratne sukobe na Bliskom istoku i Iraku. Mislim da mi je to dalo malo objektivniju sliku o političkoj situaciji na tim prostorima koja je jako složena. Uostalom, nije to ni tako daleko od nas. Ako se radi o stranoj literaturi volim čitati knjige u originalu na talijanskom ili engleskom. Upravo čitam knjigu kanadske književnice Margaret Artwood „The Handmaid s Tale“.
Što vas uveseljava?
Uveseljava me kad mogu popiti kavu na terasi nekog kafića uz more, lješkariti na suncu zajedno s osobama koje su mi drage i uživati u „malim razgovorima.“
Koji vam je vaš omiljeni (crtani) film?
Kad sam bila mala televizija je bila hit kao sada Internet. Malo je obitelji imalo televizor u kući. Kad sam boravila kod bake na selu televizija se gledala u Narodnom domu gdje su se mještani družili da bi pogledali dnevnik, a mi djeca reklame i dječje emisije. Ne sjećam se crtića iz tog vremena. Inače, od crtanih filmova voljela sam gledati Pink Panthera, Chip i Chop, Kamenko i Kremenko. A i danas volim pogledati sa svojim unučicama animirane filmove kao na primjer: 101 Dalmatinac, Ljepotica i zvijer, Mowgli- dječak iz džungle.
Što se tiče omiljenog filma teško je odlučiti. Ima tako dobrih produkcija. Nezaboravni filmovi iz školskih dana bili su mi: Rat i mir (ruska adaptacija); Othello sa Sir Lawrencom Olivierom u glavnoj ulozi. Od novijih filmova posebno mi se svidio znanstveno fantastični film Avatar sa svojom porukom za čovječanstvo; zatim film Sati u kojem jednu od glavnih uloga igra velika Meryl Streep, jedna od mojih omiljenih glumica te filmovi Pijanist, Život je lijep….
Imate li omiljenog pisca?
Kad bih trebala izdvojiti omiljenog pisca bila bi to Margaret Mazzantini i njezin roman Ponovo rođen po kojemu je snimljen i istoimeni film. Tema je ljubav, opsesivna želja za majčinstvom, a sve se događa na relaciji Rim – Sarajevo u vrijeme rata i opsade Sarajeva početkom devedesetih godina. Likovi i opisi ratnih scena su nezaboravni i snažni. To je jedna od onih knjiga koju poželite ponovno čitati. Bila je to prva knjiga spomenute autorice koju sam pročitala, a nakon toga pročitala sam i ostala njezina djela Zorro, Un catino di zinco, Mare, Splendore.
Vjerujete li u reinkarnaciju?
Čitala sam i slušala o tome, ali nisam baš uvjerena. Sigurno je da treba biti otvorenog uma prema svemu. Sve je moguće, ali treba to znanstveno dokazati, a naša je civilizacija još uvijek na niskom stupnju razvoja.
Da se možete vratiti u djetinjstvo što biste prvo napravili?
Potražila bih svog psića. Kad sam se rodila, dobili smo na poklon i psa, malog mješanca s kojim smo zajedno rasli i igrali se, a znao me i pratiti do škole. Kad je imao deset godina otišao je od kuće i nije se više vratio.
Postoji li neki citat koji vas je toliko zadivio da ga znate napamet?
Da, politički citat američkog pisca Marka Twaina koji glasi: „Politicians and diapers must be changed often, and for the same reason.“ NO COMMENT
Opišite se u tri riječi?
Znatiželjna, ironična, otvorena.
Što biste napisali u poruci sebi u budućnosti?
Ono što često zaboravljam, a to je živjeti sada.
Kada pogledate nebo, što vam prvo pada na pamet?
Volim gledati nebo i zvijezde i razmišljam kako je naš planet, ovaj predivan plavi planet samo zrnce pijeska u beskrajnom svemiru i jednostavno je neshvatljivo koliko čovjek može biti destruktivan i nasilan prema sebi i okolišu. Ipak vjerujem da će prevagnuti razum.
Da se možete preobraziti u neku životinju, koja bi to životinja bila i zašto?
Mislim da bih bila panda, jer je riječ o bezbrižnoj, zaigranoj i simpatičnoj životinji.
Zašto ste se odlučili baš za engleski jezik ?
Počela sam učiti engleski u petom razredu osnovne škole. Sjećam se prvog sata nastave. Učiteljica engleskog bila je mlada, sitna i simpatična. Učili smo pozdrave. Kada sam se nakon škole uputila kući, cijelim sam putem ponavljala te riječi. Bila sam oduševljena. Ne znam je li to to bilo zbog učiteljice ili samog jezika, ali znam da sam dosta rano, negdje u sedmom ili osmom razredu, znala da ću studirati jezike.
Kako biste protumačili ovaj citat: „Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda“?
Mislim da svatko mora težiti ka tome da ostavi nešto dobroga iza sebe za buduće generacije. Ne možemo biti svi geniji poput Tesle. I jedna izvrsna odgojiteljica, majka ili kreativan kuhar mogu dati svoj doprinos čovječanstvu. Ono što svi mogu dati, a ništa ne košta, je jedan topli osmijeh ili pomoć drugima kad je najpotrebnija.
Što je za vas piece of cake?
Odmah pomislim na tortu od čokolade i oraha. Za mene je piece of cake fotografirati digitalnim aparatom za razliku od klasičnog aparata gdje sam morala sve namještati tako da su mi fotografije bile često mutne.
Koje osjećaje u vama budi more, cvrkut ptica, kiša?
Divan osjećaj koji mi ispunjava „dušu“, nešto što moramo brižno čuvati i njegovati .
Sjećate li se prvog poljupca?
Da, mislim da se svatko toga sjeća.
Da u danu smijete izgovarati samo jednu riječ, koja bi to bila?
PEACE!
Monika Damijan, 4.c