1. Kako ste uspjeli tako smršaviti?
Oduvijek sam bila mršavica i veliki gurman. Zvuči kontradiktorno, ali kod mene su ova dva pojma godinama egzistirala u skladnoj simbiozi. Ili, jednostavnije rečeno, mogla sam jesti koliko sam htjela, a ne bih se udebljala niti grama. Ali godine nose svoje, metabolizam se usporava i u jednom se trenutku ta ravnoteža poremetila. Nakupili su se suvišni kilogrami i ja sam se zatekla u tijelu koje jednostavno nisam mogla prihvatiti kao svoje. S viškom kilograma, došli su i zdravstveni problemi kao što su povišene vrijednosti kolesterola u krvi i znala sam da trebam nešto poduzeti. Isprobala sam tako razne dijete, ali bez nekih značajnijih rezultata. Najteže mi je padalo što sam trebala pripremati dva jelovnika, jedan za sebe, a drugi za ostale ukućane. Dok mi jednog dana mama nije dala najbolji mogući savjet: smanjiti obroke. I upalilo je od prve! Ujutro bih obavezno doručkovala, a ručak i večeru sam spojila u jedno. I umjesto da hranom pretrpavam veliki tanjur, stavila bih je na manji tanjur. Inače bih pojela sve što sam taj dan kuhala i za druge, obrok bi se kao i uvijek sastojao od ugljikohidrata, proteina i povrća. Jela sam dosta voća, a slatkiše sam u potpunosti izbacila. U prosjeku sam gubila jedan kilogram u tjedan dana. Bilo mi je jako slatko kad su me učenici, ustručavajući se, počeli ispitivati kako sam uspjela smršaviti. Ovo je, dakle, moj recept, ali to nikako ne znači da ga preporučujem i vama koji se još razvijate i imate različite prehrambene potrebe. Ali jedno vam u svakom slučaju mogu preporučiti: uvijek slušajte mamu :-).
2. Vježbate li u slobodno vrijeme?
Povremeno odlazim u teretanu, a s mužem redovito trčim po prekrasnoj šetnici Napoleonici s koje se pruža predivan pogled na Trst i cijeli Tršćanski zaljev. Obožavam plivati i šalim se kako se ljeti pretvaram u vodozemca i satima ne izlazim iz mora :-).
3. Kako to da predajete francuski i njemački, radite u Hrvatskoj, a živite u Italiji, ne pobrka li Vam se sve to?
Za sve je kriv moj muž :-). Ja sam, za razliku od ostalih gastarbajtera koji u inozemstvo odlaze trbuhom za kruhom, u Italiju došla srcem za ljubavlju. U Zagrebu sam prethodno također radila u školi i poklopilo se da sam istovremeno dobila posao u Bujama koje su mi od kuće udaljene četrdesetak minuta vožnje. A što se drugog dijela pitanja tiče, naravno da mi se svako toliko u glavi sve pobrka. S kolegama na poslu pričam hrvatski, u razredu njemački i francuski, a kod kuće talijanski. Zna se tako dogoditi da učenicima dam neku uputu na talijanskom, a mužu se na povratku s posla obratim na njemačkom :-).
4. Znate li još koji jezik?
Osim njemačkog i francuskog još govorim engleski i talijanski jezik.
5. Što je za Vas smisao života?
Ljubav…U svim njenim oblicima i relacijama… I nepresušna potraga za znanjem i novim spoznajama.
6. Kako izdržite toliko dugo hodati i stajati u štiklama?
Jako volim visoke pete, vrlo su ženstvene. A dok sam bila deblja, imale su i svoju svrhu: lijepo izdužuju figuru i čine ju vitkijom:-). S vremenom sam se toliko navikla hodati u njima da i ne primijetim neku razliku. Ali nastojim ih ipak ne nositi prečesto da mi ne strada kralježnica.
7. Što ste u horoskopu i vjerujete li uopće u horoskop?
Bik. Osobno baš i ne vjerujem pretjerano u horoskope jer mislim da je čovjek previše složeno biće da bi ga se tako plošno odredilo, ali prijatelji mi često kažu da posjedujem dosta karakteristika tipičnog Bika: tvrdoglavost, vezanost uz obitelj, nesklonost velikim promjenama, ljubav prema lijepim stvarima, dobroj hrani, općenito hedonizam…
8. Jeste li optimist ili pesimist?
Recimo da sam razumno optimistična i umjereno pesimistična. Ovisno o situacijama.
9. Jeste li u mladosti trenirali neki sport?
Ne, jer sam totalni antitalent za sportove :-). Ali zato sam se pronašla u glazbi: svirala sam violinu i godinama sam pjevala u zboru.
10. Koji Vam je najveći strah?
Strah od bolesti i gubitka dragih osoba. Premda sam se u životu nažalost već s njime suočila, uvijek me u potpunosti paralizira.
11. Jeste li zadovoljni svojim razredom?
A kako ga ne voljeti?! Razred pun tako veselih, dragih, suosjećajnih i pozitivnih bića. Naravno da me često znaju izbaciti iz takta svojim pubertetskim mušicama, ali razumijem ja tu hormonalnu buru, svi smo kroz to prošli. Ponekad jedino poželim da se malo više trude i ne dopuste si baš toliko negativnih ocjena. I da mi malo brže donose ispričnice. Mi razrednice prema svojim razredima često gajimo majčinske osjećaje, ali trudim se da me oni previše ne obuzmu jer sam svjesna da bi dvije majke ipak bile previše :-).
12. Jeste li zadovoljni radom u Gortanu?
Jesam. Naravno da ima boljih i lošijih dana, ali volim posao koji radim.
13. Imate li hobby, ako da, koji?
U slobodno vrijeme volim slušati glazbu i čitati. Svake se godine upišem na neku novu aktivnost. Zadnji je to bio trbušni ples, a sada moram smisliti nešto novo :-).
14. Imate li kućnog ljubimca? Kojeg?
Imam. Mislim da su mnogi već upoznali našu preslatku čivavicu Chica :-). Kažu da su mali psi nervozni i čangrizavi, ali on je sušta suprotnost tome: miroljubiv je, dobroćudan i jako umiljat. Obožavam životinje, s njima je uvijek sve tako jednostavno i iskreno. Osobito volim pse, za mene su oni anđeli na zemlji.
15. Jeste li od malih nogu sanjali o tome da ćete postati profesorica?
Odgovor ovisi o razdoblju života u kojem biste mi postavili to pitanje. Po završetku srednje škole i fakulteta vjerojatno bih odgovorila kategoričkim „ne“. S druge strane, kao malena djevojčica često sam se znala igrati škole, imala sam priručni imenik i dijelila „učenicima“ ocjene. Mama kaže da sam bila prilično stroga :-).
16. Koji je Vaš životni moto?
Živi i pusti druge živjeti.
17. Koji Vam je najdraži jezik? Svaki jezik ogledalo je duha nekog naroda. A u duhu svakog naroda može se pronaći nešto pozitivno i jedinstveno. Tako da uistinu nemam najdraži jezik. Svaki mi je zanimljiv i lijep na svoj način. I voljela bih naučiti još pokoji.
18. Jeste li prirodna plavuša?
Prilažem fotografiju iz djetinjstva kao dokaz da sam prirodna plavuša :-). Jedino što je s godinama ta boja postala tamnije plava, tako da je s vremena na vrijeme posvijetlim pramenovima. Ne mogu se zamisliti ni s jednom drugom bojom kose osim plave.
19. Imate li tetovažu? Ukoliko je nemate, biste li je voljeli imati?
Nemam. Ponekad se zapitam kako bi izgledalo da napravim jednu, ali previše sam komotna da bih se u to upuštala. A moram priznati da se pomalo i pribojavam higijenskih uvjeta u salonima za tetovažu. S druge strane, često zamišljam kako bi smiješno ta tetovaža izgledala na smežuranoj koži kada jednog dana ostarim :-). Inače nemam ništa protiv tetovaža i ljudi koji ih imaju.
20. Gdje biste željeli ići na maturalac?
Na Bora Boru :-). Ali jednako bih se tako zadovoljila i Grčkom koju smatram idealnom destinacijom za maturalna putovanja. U lijepom sjećanju mi je ostao nezaboravni maturalac u Grčkoj s mojim jednako tako nezaboravnim bivšim razredom.
21. Koje Vam je putovanje ostalo u najljepšem sjećanju?
Obožavam putovanja i koristim svaku slobodnu priliku da negdje otputujem. Dok putujem osjećam se kao dijete koje iznova otkriva svijet. Predivno mi je vidjeti neke drugačije horizonte, osjetiti neke druge mirise, upoznavati nove kulture i običaje. Teško mi je izdvojiti samo jedno putovanje kad me je svako na svoj način obogatilo: futurizam Japana, čudesni vatromet boja u Meksiku, mistični Jordan s veličanstvenom Petrom, snaga i silovitost Pacifika u Kaliforniji, grandiozan Grand Canyon, šetnja Križnim putem Jeruzalema, bajkovita Kapadokija, zagonetni Stonehenge… S mužem često sjednem u auto i putujem Italijom koja je stvarno predivna: pravi muzej na otvorenom. Od talijanskih pokrajina najviše me se dojmila Umbrija. U posljednje vrijeme često putujem s mamom. Ona se u životu odricala da bi pružila što više meni i sestri i vrijeme je da joj se na neki način odužim. To je i vrijeme za naša mala ženska druženja.
22. Koliko često idete u shopping i jeste li rastrošni?
Tu sam tipična žena. Odlazak u shopping me jako opušta i vrlo često loše raspoloženje liječim novom krpicom. Što se tiče trošenja, nastojim ipak biti racionalna. I uglavnom se držim pravila da ne postoji krpica koja može vrijediti jednako kao i neko putovanje. Ali naravno da mi se znaju dogoditi i trenuci “pomračenja uma” kada mi se neka stvar toliko svidi da ne pitam za cijenu i zaigram se karticama :-). Moja sestra živi u Americi i kada je posjetim, uživam u shoppingu u njihovim trgovačkim centrima. Tamo su rasprodaje stvarno rasprodaje, a kupljena stvar se može vratiti i mjesecima kasnije. Dakle, možete je “izguštirati” i zatim je lijepo vratiti i dobiti natrag novac :-).
23. Vaše najdraže jelo?
Pitati gurmana koje mu je najdraže jelo jednako je kao pitati majku koje joj je dijete najdraže. Nemate vi toliko mjesta koliko bih vam ja jela mogla nabrojiti :-). Sa svakog se putovanja vratim s novom kuharicom.
24. Koja Vam je najdraža marka?
Obožavam francusku modu pa su to svakako francuske modne marke.
25. Jeste li ikada bili u Njemačkoj?
Naravno, bezbroj puta :-).
26. Što je za Vas sreća?
Ovdje ću citirati Georga Bernarda Shawa koji je krasno primijetio: “Ako nekad, jureći za srećom, nađete tu sreću, vi ćete, kao i ona starica što je tražila naočale, otkriti da vam je sreća sve vrijeme bila na nosu.”. Kolikogod to zvučalo istrošeno, sreća je definitivno u malim stvarima.
27. Postoji li nešto što biste jako željeli, a niste to ostvarili?
Dok sam bila mlađa, uvijek sam bila puna želja i planova. S iskustvom sam naučila da su želje često jedno, a stvarnost nešto sasvim drugo. Ili kako kažu u narodu: čovjek snuje, Bog određuje. Danas sam zahvalna na svemu onom što imam i učim se živjeti dan po dan.
28. Izlazite li u klubove?
S vremena na vrijeme, da se podsjetim da ništa ne propuštam :-). Šalim se. Volim se dobro zabaviti i naplesati se, ali nepušač sam i zadimljeni prostori mi jako smetaju.
Pripremile: Monika Damijan i Martina Tarandek