1. Kada ste se počeli baviti crtanjem i slikanjem?
Crtam otkad znam za sebe, nešto intenzivnije, naravno, na fakultetu. Nakon završenog studija slijedila je stanka (početak rada u školi u Rijeci), od 2001. godine postajem članica HDLU-a Istre i od tada kreće moja umjetnička avantura.
2. Koje škole ste završili?
Završila sam osnovnu i prva dva razreda srednje u Bujama, 3. i 4. razred u Građevinskoj školi u Rijeci (građevinski tehničar). Diplomirala sam na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, odjel likovna kultura i likovne umjetnosti.
3. Koliko dugo radite u našoj školi?
Desetak godina.
4. Je li to posao o kojemu ste maštali za vrijeme školovanja?
Naravno da ne :-). Međutim, dobila sam posao u osnovnoj školi u Rijeci mjesec dana nakon diplome, tada sam si dala maksimum 5 godina rada u školi….i evo me danas još u školi, točnije u tri škole 🙂
5. Bavite li se sportom?
Sportom sam se bavila veoma intenzivno do prije 5 godina. U osnovnoj gimnastika, zatim klasičan balet, te od osamnaeste teretana i body building. Bilo je tu nešto malo i badmintona, ali teretana je uvijek bila moja baza. Sjećam se kad bih otputovala negdje na duže vrijeme, prvo što mi je bilo na umu, pronaći teretanu, bez treninga nisam mogla živjeti. Uvijek govorim učenicima (posebno učenicama) da je najvažniji predmet u školi tjelesni, tjelovježba bi trebala biti dio svakodnevnog života.
6. Koji je vaš hobi?
Slikanje ne mogu nazvati hobijem jer mi je to sad drugi izvor zarade, možda uređivanje doma, nešto staro pretvoriti u novo, uređivanje vrta…
7. Jesu li vaši radovi bili na natjecanjima, a ukoliko jesu, jeste li osvojili neku nagradu?
Naravno da sam bila na natjecanjima, natjecanje jača duh i energiju koju ulažem u sebe i svoj rad. Uvijek se može biti bolji, samo treba puno raditi i biti uporan, treba imati cilj. Do sada sam osvojila 35 nagrada i priznanja na raznim umjetničkim natječajima u Hrvatskoj i inozemstvu.
8. Smatrate li sebe modno osviještenom osobom?
Neeeee, ja želim biti svoja, jedinstvena i originalna. Ne volim ovisnost o brendovima, volim imati svoj stil. Smatram se dovoljno osebujnom pa mi ne treba skup komad krpice da bih se dokazivala. „Manje je više“ je moja misao vodilja. Sad sam u godinama kad mi je udobnost najvažnija… 🙂
9. Vjerujete li u vječna prijateljstva?
Život me, na žalost, naučio da ništa nije vječno, pa tako ni prijateljstvo. Jedino u što vjerujem je ono što osjećam prema svojoj obitelji (uključujući i svojeg psa). Dvoličnost i ogovaranje ne toleriram. Iskrene i neiskvarene osobe držim uz sebe jako čvrsto, a one plitke i zle odbacujem bez grižnje savjesti.
10. Koja vam je najdraža boja?
Volim sve boje.
11. Imate li kućnog ljubimca?
Oduvijek sam voljela životinje, čak i previše. Ne volim ljude koji ne vole i ne poštuju životinje. Imam psa, kojeg obožavam. Zove se Chili, dugodlaka chihuahua. Nije od onih koji neprekidno laju, jako je umiljat i druželjubiv, on je ravnopravan član obitelji.
12. Jeste li sramežljiva ili komunikativna osoba?
Prvo šutim i proučavam, a onda kad me krene….hahahaha.
13. Gdje pronalazite inspiraciju za slikanje?
Imala sam nekoliko ciklusa: ljudi, kuće-arhitektura, leptiri, apstrakcije, pa opet ljudi… Posljednjih godinu dana radim pokret, tijelo u pokretu, ples, ekspresiju lica i tijela. Ciklus se za sada zove „Are We Human Or Are We Dancer“, to je radna verzija, možda nastane i nešto novo… Za one koje zanima, možete baciti oko na moju stranicu www.natasabezic.com, tamo je čitav pregled mojih radova.
14. Volite li putovati?
Nekad, kad sam bila mlađa, više sam putovala, sad mi je sve teško, mrzim pakiranje kofera…. Bila sam na par dužih putovanja od mjesec dana u Australiji (Melbourne), Grčkoj i Belgiji, ostalo je bilo sve turistički, gotovo cijela Europa i Tunis. Najdraži su mi, ipak, Portugal i Dalmacija. 🙂
15. Ljeto/zima?
Ljeto forever.
16. Slatko/slano?
Sve, u slatkom nemam granica.
17. Pas/mačka?
Podjednako. Imala sam dvije mačke i sad imam psa.
18. Volite li gledati filmove? Koji vam je najdraži žanr?
Obožavam. Sve kvalitetne, nije bitan žanr, nego režija, gluma, glazba, scenarij, fotografija… možda trilleri i drame prevladavaju. Kući imam platno od dva metra gdje projiciram filmove, kad ne idem u kino. Vrh su mi: Trainspotting, Pulp fiction, La vita è bella, Birdman, Savršene majke, Sve o mojoj majci, The wolf of wallstreet, Casino, Blue Jasmine, La grande bellezza, ma nema tu kraja.
19. Volite li čitati knjige i koja vam je knjiga najdraža?
Dobra knjiga je uvijek bolja od dobrog filma. Neću sad navoditi one uz koje sam odrasla (npr. Hesse), ali Let iznad kukavičjeg gnijezda mi je jedna od boljih za onaj raniji period. Od posljednjih su mi dojmljive Soba (E. Donoghue), Dijete 44 (T.R.Smith), dobra mi je i jako zanimljiva bila Opet on (Timur Vermes) jer nije samo duhovita, nego te baš natjera na razmišljanje.
20. Koje slikare smatrate vlastitim uzorima?
Onaj tko me dobro poznaje, zna da ne patim za klasičnim umjetnicima, ja se divim sadašnjim, koji danas žive i rade. Imam ih nekoliko stalnih, i svaki dan otkrijem nekog novog. Npr. Maurizio Cattelan, Damien Hirst i Jenny Saville su mi zakon, a nova generacija i pratnja su im: Lou Ros, Julien Spianti, Andrew Salgado, Eloy Morales, Jeremy Mann, Justin Mortimer, Conor Harrington…. neki od njih su npr. počeli s grafitima, pa su se okušali i na platnu i to im zaista odlično ide. Puno učim od takvih umjetnika, mlad umjetnik mi je uvijek bolji od onog prekaljenog, jer pršti energijom, željom za nečim novim.
21. Prevladava li u vašim radovima optimizam ili pesimizam?
Uglavnom prevladava optimizam, možda koja crta nostalgičnosti, ali nikako pesimizam. Najvjerojatnije jer sam i ja kao osoba takva. U životu pamtim samo dobre stvari, bježim od negativnih ljudi i nastojim uživati u danu, najčešće uz rad i u dobrom društvu.
Pripremile: Martina Tarandek i Monika Damijan