13.10.2017. putovali smo u Zagreb. Krenuli smo u 5 sati ujutro i stigli u 9 sati i 30 minuta. Prva atrakcija koju smo pogledali bio je Zoološki vrt. Na ulasku su nam učiteljice podijelile orijentacijske karte s naznačenim životinjskim nastambama i polaznom točkom. Razne životinje su nas zaintrigirale, pogotovo zmije. Oduševio sam se renoviranim dijelovima, a stiglo je i nekoliko novih stanara. Gledajući kartu procijenio sam da će nam trebati dvadesetak minuta kako bismo vidjeli zanimljivosti. Naravno, 20 minuta pretvorilo se u 1 sat i 30 minuta.
Lokacija Zoološkog vrta pružila je priliku i za kratak posjet maksimirskom stadionu, domu Dinama iz Zagreba. Tamo smo se fotografirali i napravili kratak razgled. Kratak nastavak druženja u autobusu tijekom vožnje prema sljedećoj destinaciji iskorišten je za planiranje slobodnog vremena kojem se uvijek na ovakvim putovanjima veselimo.
Parkirali smo se kod Mimare i zaputili se prema Muzeju iluzija. U njemu je bilo jako zabavno, čudnovati efekti, osim iznenađenja, izazivaju i salve smijeha. Naši pokušaji rješavanja slagalica nisu završili slavno. Niti naše nastavnice nisu bile ništa uspješnije u toj aktivnosti.
Prošetali smo i kroz novu gradsku atrakciju, tunel Grič. Pogledali smo u njemu interaktivno-povijesnu izložbu. Na multimedijalan način (fotografije, tekstovi, projekcije, senzoričke instalacije i sl.) prezentirani su važni hrvatski pisci, kao i znamenite ličnosti iz drugih društvenih domena.
Nakon šetnje dobili smo zanimljiv interaktivan zadatak. Pomoću digitalne aplikacije tražili smo kipove naših poznatih književnika (čak i nekih književnih likova) koji se svi nalaze u užem centru grada. Za neke od njih smo čuli, a o ostalima smo naučili osnovne informacije. Uspješno traganje za željeznim Krležama, Ujevićima, Zagorkama i ostatkom društva dokazali smo i fotografirijama, popularnim selfijima, koje smo u realnom vremenu objavljivali na mreži. Bili smo podijeljeni u peteročlane ekipe i zadatak smo uspjeli obaviti unutar predviđenoga vremena, otprilike 2 sata i pol. Namučili smo se hodajući i pokušavajući nadmašiti ostale ekipe. Motiviralo nas je i nasmijavalo stalno fotografiranje. Iako smo se dali sve od sebe, jedna je od suparničkih ekipa ipak bila brža. Svaki poraz boli, ali utješili smo se standardnom parafrazom poznate fraze, odnosno time da nije bitna pobjeda ni sudjelovanje, nego zabava (u ovom slučaju i učenje).
Ovakav fizički napor tražio je brz oporavak. U tu svrhu poslužio nam je i ručak u jednom poznatom restoranu još poznatijeg imena: Batak. Poslije jela, još jednom smo prošetali trgom, obišli aktualan sajam domaćih prehrambenih proizvoda (kraj kojih je sada bilo lakše prolaziti). Red je bio da zsdluženo uživamo u kuglici sladoleda i kavi koju smo ispijali u društvu nastavnica pričajući o svježim dojmovima.
Pri polasku ugledali smo čovjeka koji je sudjelovao na Supertalentu, a budući da podržavamo ljude koji se trude i bave stavrima koje vole, velikodušno smo se fotografirali s njim, zaželjeli mu sve najbolje, ohrabrili ga i rekli mu danastavi raditi ono što ga usrećuje.
Iz Zagreba smo krenuli oko 19 sati i 30 minuta i došli doma oko 23 sati. U autobusu je nastavnica Janko proglasila pobjednike nagradne igre. Ona je mogla pošteno procijeniti koja je grupa prva izvršila zadatak. Svim je grupama, na opće oduševljenje, poklonjena čokolada, a prva je nagrada uručena najboljima. Cijelim smo putem igrali razne igre i pjevali. Kad smo došli doma, zahvalili smo se vozaču i nastavnicama na prekrasnom putovanju.
Napisao: Patrik Fabijanić,1.b