Jesen je. Lišće pada. Žuta, crvena i smeđa, boje jeseni. Jutra su maglovita i tmurna, ali upravo u tome „leži“ ljepota. Budim se na zvuk „kucanja“ magle o moj prozor. Ustajem iz kreveta i pozdravljam novi dan.
Trčanje me opušta, razbuđuje, smiruje…Trčim kroz park u kojemu smo samo jesen i ja. Sjeo sam da se odmorim i zapalim cigaretu, kada sam začuo anđeoski glas. Upitala me koliko je sati. Pogledao sam je u oči boje jeseni. Imala je dugu kosu, boje najtamnije noći, a usana crvenih kao najtamnija krv. Bila je visoka kao breza, a vitka kao srna. Zaljubio sam se. Sjela je pokraj mene i započeli smo razgovor. Pričali smo satima dok nije shvatila da kasni na posao. Odjurila je kao metak. Nisam joj saznao ime. Od tolike ljepote zaboravio sam je upitati kako se zove. Budala. Sljedećeg jutra opet je bila u parku. Ljepša nego jučer. Dani su prolazili, a ona je bila sve ljepša i ljepša, a ja zaljubljeniji i zaljubljeniji.
Njeni topli dodiri i nježni poljupci vodili su me u nepoznato. U svijet sreće i ljubavi. U svijet gdje se izgubiš. U svijet topline i nježnosti. Bila mi je sve. Zrak koji udišem,voda koju pijem,zemlja po kojoj hodam…
Prošle su tri godine od našeg susreta u parku. Odlučio sam da želim osnovati obitelj s njom. Kupio sam najljepši prsten koji će joj pristajati uz oči i otišao u park gdje ću je čekati i pitati želi li se udati za mene. Sjedio sam,čekao i čekao. Prošla su dva sata,a nje nije bilo. Sve to mi je bilo malo čudno,jer ona nikada nije kasnila. Napokon! Dolazila je iz suprotnog smjera. Čudno je hodala. Ruku je držala na trbuhu. Došla je do mene i pala na pod. Tiho mi je šapnula da je upucana u pljački banke. Sjeo sam na pod pokraj nje i čvrsto je zagrlio. Još tiše mi je šapnula da me voli i zatvorila oči. Izvadio sam prsten iz džepa i stavio joj ga na prst. Poljubio sam je i rekao „ Sretan rođendan ljubavi“. Sirene hitne pomoći i policije „vikale“ su u daljini. Otišao sam u stan. Popio tablete i zaspao izgovarajući njeno ime i grleći njen jastuk. „Volim te ljubavi“ – moje zadnje riječi.
„Ljubav, ljubav je smisao života.“
Napisala: Ajla Hodžić