Povodom otvaranja velike izložbe Rolling Stonesa u prestižnoj londonskoj Galeriji Saatchi 5. travnja 2016. i njihova nedavnog spektakularnog, besplatnog koncerta na Kubi, mišljenja sam da naš portal zavrjeđuje da se upoznamo s tom živućom legendom rocka. »Please to meet you«, pjevaju Stonsi, a možemo nastaviti s »It’s only rock and roll..but-we-like it«.
Odlučio sam pisati o njima jer je riječ o najdugovječnijem rock sastavu u povijesti: članovi benda zajedno imaju 270 godina i miljenici su obožavatelja različitih dobnih skupina kao i brojnih glazbenika diljem svijeta. Jednako tako, hvalevrijedan je i njihov društveni angažman, možda ne tako buntovički, sirov i izravan kao nekada, ali koji kroz glazbu i aktivizam članova benda ukazuje na globalne društvene probleme.
Kotrljajuće kamenje je svojevremeno mijenjalo i stvaralo povijest rock kulture, a i danas utječu na njezine tokove. Stoga je i nezahvalno ukratko predstaviti Stonse, jer nijhova je glazbena i životna biografija vrlo složena i bogata, o njima su se pisale knjige….no vrijedi pokušati. 
Godine 1962. u Darthfordu (južni London) udružuju se glazbenici Brian Jones, Mick Jagger, Keith Richards, Charly Watts, Bill Wyman i Ian Stewart. Svirali su mješavinu stilova od bluesa, jazza i prvobitnog rocka, ali i prerade hitova poznatih glazbenika kao što su Chuck Berry i Littel Richard. Nisu imali zapažene nastupe sve dok 1963. njihov menadžer postaje Andrew Loog Oldham koji im mijenja ime u Rolling Stones te iz benda izbacuje Iana Stewarta (klavijature) jer se nije uklapao u estetski imidž benda (bez obzira na to Ian je, do svoje smrti, nastupao i snimao studijske albume sa Stonsima).
Već s prvim singlovima Stonsi doživljavaju uspjeh na glazbenim ljestvicama te, uz turneje po Americi, postaju najpopularniji bend u Velikoj Britaniji i Americi, naravno, uz legendarne Beatlese. Godine 1965. snimaju „I can`t get no Satisfaction“, koja postaje jedna od njihovih najpoznatijih pjesama s kojom i dan danas završavaju svaki svoj koncert. Slijedi veliki hit „Paint It, Black“ u kojemu su uveli sitar kao novi glazbeni rock instrument.
Stonsi osvajaju glazbene ljestvice diljem svijeta, ali suočavaju se i s osobnim i privatnim problemima: prate ih skandali vezani za zlouporabu droga, pretrage i raskalašeni seksualni život. Iz benda se sve više udaljava Brian Jones, njegov osnivač i spiritus movens, koji je 3. srpnja 1969. godine nađen kako mrtav pluta u svom bazenu.
Svoje zlatno doba bend doživljava između 1968.-1972. Tada izalaze njihove najpoznatije pjesme kao, na primjer, „Sympathy for the Devil„. Tada započinje i era njihovih mega koncerata, kao onaj u Hyde parku u Londonu na koji dolazi preko 250 000 gledatelja.
Godine 1969. na američkoj turneji snimaju komercijalni hit „Gimme Shelter“, u sklopu albuma „Let it Bleed“, koji se smatra jednim od najboljih albuma ikada. Međutim, na toj turneji dogodio se i najveći skandal u povijesti benda. Na velikom besplatnom koncertu blizu San Francisca okupilo se toliko ljudi da su morali pozvati Hells Angelse da naprave red, ali došlo je do masovne tučnjave u kojoj je život izgubio Meredith Hunter.
Zbog nesuglasica s glazbenim kućama, Stonsi odlučuju osnovati valstitu kompaniju Rolling Stones Records. Godine 1970. izlazi “Sticky Fingers”, prvi album koji su sami producirali i koji doživljava veliki uspjeh. Također, to je bio prvi album na kojemu se pojavljuje sad već legendarni logotip s isplaženim jezikom.
Početkom 70-ih zbog financijskih razloga sele se na jug Francuske i rade na albumu „Exile on Main Street«. Godine 1972. održavaju veliki koncer na Jamajci i izvode megahit “Angie”, a zatim slijede turneje po Europi i Americi. Početkom 1975. Mick Taylor napušta bend, za vrijeme rada na novom albumu »Black and Blue«, a pridružuje im se novi član: Ronny Wood.
Početkom 80-ih izlazi album “Some Girls” s hitom “Miss You“. Bend zapada u krizu i Mick Jagger, koji zapravo postaje frontman banda, započinje graditi solo karijeru. Za legendarni Live Aid u Londonu, on i David Bowie snimaju singl “Dancing in the Street” koji postaje veliki hit.
Krajem 80-ih Stonesi su ponovno na okupu, ulaze u američki Rock Hall of Fame, a početkom 90-ih održavaju mega turneje na velikm stadionima u Japanu, Europi i Americi. Krajem 90-ih snimaju album »Bridges to Babylon« koji je također dočekan s oduševljenjem. Početkom novog milenija održavaju koncer u Hong Kongu, a 2003. godine po treći put nastupaju u Zagrebu.
Stonsi neumoljivo, usprkos godinama, snimaju albume i održavaju koncerte. Uoči pedesete godišnjice postojanja Stonsi izjavljuju da neće više snimati albume i nastupati uživo. Na sreću, nisu održali obećanje! I dalje priređuju veličanstvene nastupe te izlažu svu svoju scensku, instrumentalnu i ostalu građu u muzeju. Vjerojatno ni sami nisu mogli sanjati da će baš oni (koji su se u mladosti borili protiv establišmenta )jednog dana, kada budu imali između 74 i 76 godina, završiti u u muzeju!
Napisao: Martin Božić