S obzirom na to da sam do sada pisao o aktualnim glazbenicima i temama, ovaj put odlučio sam se za glazbenika iz prošlosti, no meni osobno najdražeg. Osvojio me je njegov specifičan, dubok i promukao glas, osebujan način sviranja trube, kao i njegovi nastupi koji i danas zrače toplinom, ljudskošću i vedrim duhom.
Prvi sam ga put čuo prije šest godina, dok sam pohađao Jazz seminar u Grožnjanu, a gledajući njegovu izvedbu pjesme “It’s a Wonderful World” uvijek se nanovo naježim. Ništa čudno, jer ta je pjesma i puno godina nakon njegove smrti, zahvaljujući i tome što je uvrštena u film “Good Morning Wietnam” (1987.), osvajala srca mlade generacije.
Pretpostavljam da se pitate o kome to želim pisati? Riječ je o Louisu Armstrongu, Satchmu ili Popsu, kao su ga zvali, o velikom glazbeniku koji je postao simbolom jazza. Svojim nastupom i ponašanjem rušio je sve, uključujući i rasističke barijere, te postao prva crnačka superzvijezda. Svirao je i osvajao publiku diljem svijeta, što mu je donijelo epitet američkog ambasadora jazza.
Kao “Ambasador Satch” sudjelovao je na brojnim turnejama koje su u vrijeme hladnog rata imale i političko obilježje. Njegova veličina bila je u prirodnosti, iskrenosti i sposobnosti izražavanja emocija. Bio je istovremeno jednostavan i planetarno poznat. U njegovoj glazbi istinski su uživala djeca i odrasli, publika, glazbenici i kritičari, ljudi svih rasa, vjera i svjetonazora, pa čak i oni koji nisu voljeli jazz. Armstrong je umro 6. srpnja 1971. u New Yorku, a njegova truba i glas i dalje osvajaju ljubitelje (dobre) glazbe. No, njegov životni put nije bio nimalo lagan.
Pod punim imenom Louis Daniel „Satchmo“ Armstrong, rođen je 1901. u siromašnoj obitelji u predgrađu New Orleansa. Potječe od obitelji berača pamuka, a otac ga napušta dok je bio još dijete. Zbog neimaštine, njegova se majka preselila u drugi grad, a on je ostao s bakom.
Počeo je svirati i pjevati kao dijete, marširajući ulicama rodnog grada u vrijeme kada je nastajao novi glazbeni jezik kojeg će, godinama kasnije, sam postati sinonimom – jazz. Kao sedmogodišnjak nastupao je s dječjim vokalnim kvartetom na ulicama i na taj način preživljavao. Jedan nezgodan događaj obilježio mu je početak karijere. Prilikom proslave jedne Nove godine, oduševljen ugođajem, pucao je u zrak iz očeva pištolja. Zbog toga je kao dvanaestogodišnjak smješten u odgojni zavod u čijem je orkestru ubrzo počeo svirati. Kao petnaestogodišnjak već je svirao u lokalnim sastavima. Između ostalog, svirao je i u poznatom sastavu Kida Oryja čiji je bubnjar tijekom sviranja u povorkama bio zadužen za to da malog Louisa vrpcom veže za sebe da se ne izgubi!
Iz Mississipija putuje u Chicago gdje je početkom dvadesetih godina svirao drugi kornet u sastavu svog idola Joea “Kinga” Olivera. S Kingovim sastavom snimio je svoju prvu ploču “Chimes Blues“. S njim je stjecao prva iskustva polifonog sviranja i improvizacija, tipičnih za tradiciju crnačke glazbe s početka stoljeća. Nakon toga odlazi u New York gdje je svirao s Fletcherom Hendersonom, a kasnije nastupa s poznatim blues pjevačicama kao što su Bessie Smith, Clare Smith, Trixie Smith, te instrumentalistima Clarenceom Williamsom i Sidneyom Bechetom.
Godine 1918. ženi se s Daisy Parker, također glazbenicom. Vratio se u Chicago gdje je počeo nastupati i snimati pod svojim imenom. Vodio je glasovite sastave „Hot Five“ i „Hot Seven“ čije se snimke i danas smatraju među najznačajnijima u povijesti jazza. Tijekom tog razdoblja prešao je s korneta na trubu koja je postala njegov zaštitni znak sve do kraja karijere.
Krajem dvadesetih godina počeo je snimati popularne pjesme s raznim plesnim orkestrima. Godine 1924. odlazi u New York i svira u jednom od najpoznatijih afroameričkih Jazz bendova “Fletcher Henderson Orchestra”. Tada na njegove nastupe dolazi poznati Duke Ellington. Na nagovor supruge vraća se u Chicago te osnuje svoj vlastiti bend “Lil Hardin Armstrong Band” svirajući za poznatu glazbenu kompaniju “Okeh”. U to vrijeme nastaju njegovi prvi hitovi poput “Potato Head Blues”, “Muggles” i “West End Blues”.
Armstrongov način vođenja benda bio je vrlo jednostavan te se trudio da svi dođu do izražaja. Godine 1928. nastupa s “Erskine Tate’s Little Symphony” s kojom je snimio pjesmu “Madame Butterfly”. Snimka postaje toliko popularna da postaju najpoznatiji jazz sastav u SAD-u. Međunarodnu slavu duguje i turneji po Engleskoj (1932.) koja je ujedno poslužila kao poticaj engleskim i drugim europskim glazbenicima za ozbiljnije bavljenje jazzom, ali i ostalim crnim jazzistima da krenu na turneje po Europi. Od tada njegova popularnost naglo raste, postaje poznat kao najbolji svjetski trubač, te se pojavljuje i u mnogim filmovima poput “Pennies From Heaven”, “Dr. Rhythm”, “Going Places”, “Cabin In The Sky”.
Godine 1947. prestao je raditi s orkestrima, svirao je samo u svom sastavu s kojim je izvodio tradicionalni jazz. Sastav pod nazivom „Louis Armstrong All-Stars“, kojeg je vodio sve do svoje smrti, tijekom godina mijenjao je postavu, no u njemu su uvijek svirali vrhunski glazbenici, prenoseći duh jazza i originalnog stila Louisa Armstronga koji i danas plijeni svježinom i originalnošću.
Armstrong je uvršten u Guinnessovu knjigu rekorda kao najstariji izvođač koji je zauzeo prvo mjesto na hit ljestvicama nakon što je njegova izvedba pjesme “Hello Dolly” (1964.) izbacila Beatlese s prvog mjesta.
Louis Armstrong je prema mišljenju mnogih stručnjaka, ali i ljubitelja glazbe, bio najbolji i najutjecajniji glazbenik u povijesti jazza.
Napisao: Martin Božić