Nakon tužne vijesti da odrađuju posljednju turneju, dočekali smo Pase u Buzetskoj Udruzi Mladih (BUM). KONAČNO! Koncertu su prisustvovali i bivši članovi benda te su odsvirali sve albume koje su ikada izdali. Nekolicinu članova zamolila sam za kratki intervju koji se, naravno, odužio. Simpatični momci nasmijali su me do suza prije početka koncerta, čime sam ih još više zavoljela. Razgovorljivi su bili: Dodo-pjevač, Rade-gitarist, a par riječi pred sam kraj dodao je i Nikica-basist. Realno, od svih odgovora, jako je malo onih „ozbiljnih“, ali nađe se tu i tamo koji. Ne mogu vam u cijelosti prenijeti kako je to izgledalo, ali podijelit ću s vama najzanimljivije trenutke ovog (za mene) nezaboravnog intervju.
Kakva je poveznica između BUM-a i Pasa i zašto je jedan od koncerata održan ovdje?
DODO: „U BUM-u smo svirali desetak puta definitivno. Tako da je jedan od koncerata morao bit tu s našim starim menadžerom za Istru i Skandinaviju-Njokotom. Osim toga, ovdje je punk, ovdje je dernek, tako da…IDEMO!“
RADE: „Nemam baš previše za nadodati, ali BUM je zapravo ful bitan klub za cijelu Istru, ali i šire što se tiče alternativne glazbe. Jednostavno se trebao i naš koncert dogoditi ovdje, a zapravo su Pasi bend koji je ovdje svirao jako puno puta. Puno je bendova prošlo kroz ovaj klub i mi smo dolazili ovdje iz Rijeke na koncert što je totalno suludo, dolaziti iz većeg grada u malo mjesto gdje sviraju neki benovi koje u Rijeci nisi mogao ni vidjeti.„
DODO uskače: „I gdje je šansa za izgubit vozačku stopostotna!“
Koje je bilo najneugodnije iskustvo koje ste doživjeli?
DODO: „Iskreno, nemam nekih neugodnih iskustava…“
RADE se ubacuje: „Možda je ovaj intervju najneugodnije iskustvo do sada.“ (smijeh)
DODO, nadovezujući se: „U svakom slučaju tebi, ako ne nama.“
A zatim nastavlja u ozbiljnijem tonu: „ Nikad nas nitko nije napao, nikad nismo morali bježati od nekog. Možda su takva iskustva bila isključivo vezana uz redare na pojedinim festivalima. Radili su redari koji inače rade s „velikim zvijezdama“ tipa Severina i to, pa mora biti red. Naprosto, u punku se ljudi penju na stejđ, ljudi skaču sa stejđa, ljudi se guraju, pogaju, padaju i to je potpuno normalno. Tako da, ako je i bilo neugodnosti, bilo je na račun toga da su redari bili previše agresivni. Ali što se nas osobno tiče… Iako, znalo je biti neugodno kad počinješ koncert potpuno promukao. Recimo u Kranju, probudili su me pet minuta prije koncerta i bio sam promukao od starta. To je jedini koncert koji sam proveo leđima okrenut publici jer mi je bio bed cijelo vrijeme, svake sekunde.“
Sljedećim sam pitanjem u potpunosti zbunila Radeta. Da ste ga samo mogli vidjeti, shvatili biste. Ostavlja dojam izgubljenog čovjeka, barem meni. Sve u svemu, simpatičan momak.
Koja vas aktivnost najviše veseli, a da nije svirka ili koncert?
Trenutak 1. RADE (izgubljen u vremenu i prostoru): ŠTA?? (naizmjeničnim upitnim pogledima prema Dodetu i meni)
Trenutak 2. Dodo s čuđenjem ponavlja pitanje Radetu.
Trenutak 3. DODO: „Tenis. Idemo na tenis. Đoković igra odlično ove godine i…“
Trenutak 4. (totalno su ozbiljni, smrtno ozbiljni.) RADE: „ I…on je onako kul tip. S njim smo se skužili. On isto brije na politiku i ono, voli tekstove od Pasa.“
DODO: „Potpuno slučajno smo se sreli. Radili smo turneju SVE NAPLATNE KUĆICE NA ISTARSKOM IPSILONU i, odjednom, Novak! Pitam Radeta: Pa jel to Novak? Na što on meni potvrdno odgovara.“
Upadica Radeta: „Skompali smo se s tipom.“
Dodo nastavlja: „Lagano smo otišli na Etradex kraj Pazina, tamo smo pojeli pizzu.“
RADE: „Brije na Jugoslaviju i to. Kao Srbi, Hrvati i Bosanci zajedno.“
U ovom je trenutku postalo zaista neugodno jer sam morala priznati da sam prvi put na njihovom koncertu. Intervju je doživio zaokret… Dodo me upitao koje je moje najugodnije ili nejneugodnije iskustvo s Pasima. Pitala sam ih žele li iskren odgovor i zaključili su da nemam blage veze tko su Pasi. Malo smo se oko toga prepirali jer sam imala osjećaj da me žele samo izbaciti van iz prostorije, izgledalo je kao da je intervju jedini razlog zbog kojeg se tamo nalazim. Što je djelomično i istina, ostala sam na koncertu iz pristojnosti. Izgladili smo nesuglasice i krenuli dalje.
Koje vaše pjesme ljudi najviše vole? Na koje stvari polude na koncertima?
RADE: „Odavno je dosta popularna.“
DODO: „Da, ali to je dosta kontekstualno. Ovisi kako i gdje. Definitivno, pogotovo u Zagrebu, na Odavno (obrada od Mikrofonije), na to je potpuno ludilo. Od naših novijih Kada umrem, Prekrasan svijet i tako par tih nekih. Ja recimo, kad čujem Good Old Fashion Lover Boy od Queen-a… Meni je to to! Ja se sjetim Radeta i mi smo tu. Ne vidimo se često, iako bih volio da se viđamo više, često sam sam doma, nemam propuštenih Radetovih poziva…Oprosti, oprosti… Samo da suzu obrišem.“
Tu se Dodo rasplakao zbog neuzvraćene Radetove ljubavi. Srce mi se slomilo i morali smo stati na par minuta da si međusobno oproste sve, izljube se i ponovno budu spremni za nastavak ovog ozbiljnog razgovora.
Završio je svoj odgovor u stihovima: „Ja sam prostro svoju dušu pred vaše noge.
Pazite, jer hodate po mojim snovima. Samo to ću vam reći. U glazbi je budućnost.“
Tko su vaši glazbeni.. (naravno, pitanje nisam ni stigla postaviti do kraja)
DODO: „U svakom slučaju da. Slažem se. Glazbeni smo svi mi, svi mi sviramo i pjevamo. Ti pjevaš, mama pjeva i tata pjeva, svi pjevaju i svi su glazbeni. Svi shvaćaju pentatoniku (niz od pet tonova) instinktivno. Ali Freddie Mercury, ako to pitaš.“
RADE (sa sjajem u očima, ponosno): „Dorian Salatić (Dodo).“
Naovaj se odgovor Dodo nasmijao, ali i raspekmezio. Bacili su internu foru u koju sam se odlučila ne upuštati. Samo sam napomenula da mi se sviđa Freddie Mercury, a igrom riječi Dodo je došao na frontalnu manikuru. Ne pitajte me ništa, čudni su oni.
Nakon petominutnog smijeha, Dodo se ufurao: „Vapim za odgovorom, daj mi pitanje!!“
U međuvremenu smo, zbog spleta sretnih okolnosti, pridobili još jednog člana za intervju, basista Nikicu. Morala sam i od njega saznati tko mu je glazbeni uzor, a kada je rekao da je to Rade, shvatila sam da u ovom bendu vlada neizmjerna ljubav.
Što inače slušate u privatnom životu, osim tih glazbenih uzora?
RADE: „Ja slušam samo Doriana Salatića.“
DODO: „Zašto bih slušao išta osim glazbenog uzora? Ja osobno smatram da je nakon Queen-a dostojna samo tišina.“
Koje je vaše mišljenje o današnjoj popularnoj glazbi?
DODO: „Ako pričamo o popularnoj glazbi koja se vrti po TV-u, to je pop glazba, vrši svoju društvenu funkciju, ljudi se oko nje nalaze jer je jednostavna, predvidljiva…“
Nakon što sam zatražila Dodetovo subjektivno mišljenje, nastavio je s donekle zanimljivom filozofijom: „Ja nemam subjektivna mišljenja u životu, samo objektivna.“
U tom se trenutku Nikica ubacio: „Dodo nema svoje JA, on ima svoje unutarnje NE.“
Dodo nastavlja: „Stvar je apsolutno od pogleda na stvar. Nije to fora. Mi sad možemo pričati o mumijama, Rimljanima, ali stvar je u tome da smo mi sad TU! Ovo je naš moment. Antonela i Dodo. Antonela i Rade. Rade i Antonela. Rade, Dodo, Nikica, Mitar (jedan od osnivača benda).“
Rade se ponovno javio s frontalnom manikurom, koja je nastala iz ničega. Zaključila sam da ova ekipa ozbiljnost zaobilazi u širokom luku.
Dodo je ostao jedini ozbiljan i, naravno, filozofski nastrojen,: „MI koje iščezava kad ga spomeneš zbog toga što ga zapravo nema. Ono je prazno, potpuno prazno, ali smo MI tu.“
Ponovno je počela rasti frekvencija ljubavi između Radeta i Dodeta, Dodeta i Radeta. Izljubili su se, izgrlili, poslali poljupce mom intervjuu i zahvali se. Zahvalila sam se i ja njima, a nakon toga saznala da snimaju cijeli koncert, a i sve prije njega. Čast mi je bila biti s njima i upijati (a i snimati) svaku njihovu riječ. Zahvaljujem im na dobrovoljnom pristanku, odličnom razgovoru, ali i vrhunskom koncertu! To je to od mene.
Napisala: Antonela Cerovac