Samba u prozi
Prostrana svijetli dvorana, i pet, i šest, i sedam i osam, ogledala suprostavljena zarobljavaju usklađenost, samo diktira tonovima tamni zvučnik jedan u kutu, i pet, i šest, i sedam i osam, vodi me partner, okrećem naglo kuk, i pet, i šest, i sedam i osam, glasnu fokusiram crnu potpeticu, znoja kap čelo i obraze spaja, i pet, i šest, i sedam i osam… Savršeno ne brinem, zaboravljam u ritmu.
Lara Vottero
2. a razred opće gimnazije