Stigla sam na rub svijetlog prostora i iskoračila kroz zadnji ubod paprati. Zatekla sam se na savršeno okruglastom šumskom prostoru koji je bio prepun cvijeća crvenkaste i mliječnobijele boje…
Sunce je sjalo točno iznad mene, ispunjavajući krug izmaglicom blistavila boje maslaca. Negdje u blizini čulo se klokotanje potočića koji se vješto sakrivao među šumskim putovima. Visoka, gusto-zelena,isprana stabla uzdizala su se u pravilnom krugu. U sredini su propuštala veliki i šareni travnjak. Njime su bile raspršene posljednje kapi rose koje su umivale umorne cvjetove proljetnih nijansi.
Kroz bujne krošnje probijale su se zrake sunce, dajući kristalne odsjaje i magičan izgled šumi. Krošnje su krojili svijetlo zeleni i meki listići nagnutih grana. Oni su ujedno i krili sitne okruglaste plodove visokih stabala. Stara izbrazdana debla stapala su se s okolinom, poprimajući smaragdnu boju šume. Njihovi čvrsti korijeni, kopali su svoj put kroz zeleno bilje i smeđu zemlju. Ti su se zemljani prokopi međusobno sudarali, pazeći na krajnju granicu s travnjakom. Iznenada, brzim koracima doskakutala je vitka šumska životinja. Životinja je imala oči blagog i opreznog pogleda. Pored njezine okruglaste crne njuške, isticale su se i velike, izdužene uši. Njezina kestenjasto crvena dlaka, pokrivala joj je tijelo sve do crnih papaka. Tihim koracima kao da je istraživala novi prostor. U sebi sam razmišljala koliko su zastupljene ove životinje. Iako ih se često susreće blizu bogatih vrtova,šuma i ceste, pate li one od izumiranja?
Oko majčinih nogu, pojavilo se malo lane. Lane je imalo jednaku boju dlake kao i majka, no dodatno su ga krasile bijele pjege. Njuškajući svako bilje i travu, sve više su mi se približavali. Zadivio me je njihov prirodni sklad i ljepota. Poput anđela čuvara, srna je pazila na svaki korak svoga mladunčeta. Svaki čas, njuškom ga je gladila po glavici. Osim njihovog tihog disanja, u zraku se moglo čuti zujanje raznih insekata i kukaca. Potaknuti proljetnim buđenjem, radišno su nadoknađivali izgubljeno vrijeme. Slijetali su na svaki cvijet, oprašujući ga svojim ticalima. No, u pogled mi je zapao narančasto crni leptir. Njegova pojava veličanstveno je sletjela na lice laneta. Lane se nije obaziralo na novoga prijatelja. Znalo je kako je i leptir jedan od šumskih stanara. Odjednom, ovaj gotovo čaroban prizor prekinulo je odzvanjanje puške. Srna i njezino mlado veoma su se prepali i velikom brzinom istrčali iz ovoga kruga. Puška je prekinula moj trenutak, puška je skoro ugrozila njihov život…
Danas postoji veliki broj lovaca na šumske životinje. Velik broj ljudi lov smatraju jednim od svojih hobija. Razmišljaju li oni o mogućim posljedicama nakon svoga ulova? Znaju li ukoliko ubiju srnu kako će njeno lane ostati bez majke. Kako li će onda samo preživjeti u šumi u kojom mu prijete veće životinje? Bez majke teško će se snaći, a pritom bi moglo i izgubiti život. Pretjeranim lovom ugrožava se i sama vrsta. Ugrožava se sklad u prirodi…
Napisala: Ela Mijatović