Kad si maturant, škola ti je jedna od manjih briga jer svima je već svega preko glave, živiš u oblacima studentskog (ili samo „nesrednjoškolskog“) života, misliš kako si i profesorima već dosadio pa kao: pustit će me. Ja se još uvijek nadam ovom zadnjem, ali ne, nije tako. Slušajte me: NIJE!
Bez obzira na sav taj optimizam, opet te „trta“ hoćeš li proći razred, matura, završni rad, rang liste fakulteta and so on. Naravno da ti nije cilj dva mjeseca prije kraja, kojeg si toliko čekao, imati dvadesetak komada. Mislim stvarno, tko bi normalan to poželio? Tko bi s takvim ocjenama imao bilo kakve ozbiljne misli o nastavku obrazovanja? Eeee pa mislim da se upravo ja nalazim u takvoj situaciji, što nije pohvalno, nikako. Planiram se trgnuti, planiram to od početka školske godine, ne? Planiram ja i arheologiju upisati: „Sure darling, like that’s gonna happen“.
Dosta deprimiranja ocjenama. Stvar je u tome što sam se stvarno trgnula, bar na kratko. Za to je zaslužan Snupi kojeg sam taj dan imala sa sobom. Znate onog Snupija iz crtanog filma, slatko malo pseto? Taj, da. Kupila sam čarape na Snupija, šarene, da imam bar nešto šareno na sebi. Samo te čarape nosim neuparene, veća mi je fora, održavam dijete u sebi. Primijetila sam da kad nosim Snupija skupljam pozitivne ocjene, ne dobre, ali pozitivne (kao da je bitno, pa maturantica sam, samo da ja ovo prođem!). Ne želim sama sebi priznati da su to gluposti, kao što sam rekla, održavam dijete u sebi, ne želim odrasti.
Uglavnom, to umiljato pseto na čarapama me malo razočaralo. Posljednji put mi nije donio ništa dobro. Nebitno. Ja i dalje znam da ću upisati arheologiju, bio on sa mnom ili ne. I kad ne budem imala više ovog Snupija, kupit ću si novog! I kad budem studirala, a i ako ne budem, ostat ću dijete, jer ovi mi se pokušaji odrastanja ne sviđaju! Tenks Snupi što mi pomažeš da budem vesela!
P.S. Nemojte se pouzdati u sretne čarape. Sjednite i učite!
Antonela Cerovac